Višejezične Web stranice

07.10.2014.

5 minute čitanja

Višejezične stranice su kompleksnije od jednojezičnih u SEO smislu jer isti sadržaj postoji u više jezičnih verzija koje tražilica mora ispravno povezati i prikazati pravom korisniku. U ovom blogu objašnjavamo kako pravilno strukturirati URL-ove, kako postaviti hreflang oznake bez najčešćih grešaka koje ga potpuno onesposobe, i koje HTML atribute stranica danas stvarno treba, a koje savjete je vrijeme zaboraviti.

Način na koji se upravlja višejezičnim web stranicama konstantno se mijenja, pa je uvijek dobra praksa provjeriti jesu li preporuke koje slijedite još aktualne. U ovom vodiču prolazimo kroz strukturu URL-ova, ispravnu implementaciju hreflang oznaka i objašnjavamo zašto je velika većina hreflang implementacija na webu danas pogrešno postavljena.

Struktura URL-a kod višejezičnih web stranica

Nakon što definirate jezike koje će stranica koristiti, sljedeći korak je kreiranje strukture URL-ova. Iz samog sadržaja ponekad je teško razaznati kojem je jeziku stranica namijenjena, pa strukturiranje URL-ova ima direktan utjecaj na to koliko lako tražilica razumije vašu stranicu. Postoji nekoliko pristupa, a najčešće se koriste tri:

Poddirektorij: example.com/hr ili example.com/en, danas najčešća i preporučena opcija jer konsolidira SEO autoritet cijele domene na jednom mjestu.
Poddomena: hr.example.com ili en.example.com, tehnički jednostavnija za odvojeno upravljanje, ali autoritet se gradi odvojeno za svaku poddomenu.
ccTLD (country-code domena): example.de, example.fr, šalje najjači mogući signal geotargetiranja, ali zahtijeva zasebnu domenu i SEO autoritet za svako tržište posebno, pa se obično koristi samo kod velikih, resursno jakih brendova.

Mi kod klijenata gotovo uvijek preporučujemo poddirektorij, jer omogućuje da sve jezične verzije koriste isti autoritet domene, umjesto da se on gradi iznova za svaku poddomenu ili domenu. Bitno je izbjegavati URL parametre za jezik, primjer:

example.com?lang=hr ili example.com?lang=en

Korištenjem URL parametara teže je segmentirati sadržaj u analitici, teže ga je indeksirati odvojeno, a korisnici gledajući sam URL teže prepoznaju o kojem se jeziku radi.

Koliko je bitna lokacija web servera?

Lokacija web servera danas nema utjecaja na rangiranje višejezičnih stranica, i to je Google i službeno potvrdio. Tražilice se prilagođavaju korisniku na temelju jezika sadržaja i hreflang oznaka, ne na temelju toga gdje se fizički nalazi hosting. Ako pronađete povoljniju ili bolju hosting uslugu na serveru u drugoj zemlji, to ne bi smjelo negativno utjecati na vidljivost vaših jezičnih verzija.

Rel="alternate" hreflang tag

Hreflang tag koristi se da bi tražilice mogle povezati isti sadržaj koji postoji na različitim jezicima. Za primjer uzmimo tri stranice s istim sadržajem na tri jezika:

example.com/hr/o-nama
example.com/en/about-us
example.com/de/uber-uns

Svaka od ovih stranica u svom <head> dijelu treba imati sljedeće oznake:

<link href="https://example.com/hr/o-nama" rel="alternate" hreflang="hr" /> <link href="https://example.com/en/about-us" rel="alternate" hreflang="en" /> <link href="https://example.com/de/uber-uns" rel="alternate" hreflang="de" /> <link href="https://example.com/hr/o-nama" rel="alternate" hreflang="x-default" />

Ono što originalni pristup hreflangu često izostavi, a danas je presudno za ispravno funkcioniranje, su sljedeća tri pravila:

Self-referencing. Svaka stranica u klasteru mora imati hreflang oznaku koja upućuje i na samu sebe, ne samo na ostale jezične verzije. Hrvatska verzija stranice mora u svom setu oznaka imati i liniju koja upućuje natrag na samu sebe s hreflang="hr", izostavljanje ovoga je jedan od najčešćih propusta koje viđamo kod klijenata koji su hreflang postavljali bez detaljnije provjere.

x-default. Oznaka koja Googleu govori koju verziju prikazati korisnicima čiji jezik ili regija ne odgovara nijednoj definiranoj kombinaciji, obično se postavlja da pokazuje na glavnu ili najopćenitiju jezičnu verziju. Bez ovoga korisnici izvan vaših pokrivenih tržišta mogu dobiti nasumičan ili neočekivan rezultat.

Recipročne poveznice (return tags). Ako hrvatska stranica upućuje na englesku, engleska stranica mora upućivati natrag na hrvatsku. Ako ta veza nije recipročna na obje strane, Google cijeli hreflang klaster za taj par jednostavno ignorira, bez obzira koliko je pažljivo ostalo postavljeno. Prema novijim analizama, do 75 posto hreflang implementacija na webu sadrži barem jednu ovakvu grešku, najčešće upravo nedostajuću recipročnu vezu ili pogrešan jezični kod.

Bitno je znati i da hreflang danas Google tretira kao naznaku, ne kao strogu direktivu. Ako se stvarni sadržaj stranice ne poklapa s deklariranim jezikom (na primjer, hreflang kaže "en", a sadržaj stranice je na hrvatskom), Google može ignorirati oznaku i osloniti se na vlastitu detekciju jezika. Isto tako, hreflang oznake moraju biti usklađene s canonical tagovima, ako canonical jedne jezične verzije pokazuje na neku drugu verziju, šaljete Googleu kontradiktoran signal i hreflang neće raditi kako očekujete.

Listu svih jezičnih oznaka (ISO 639-1 kodovi) možete pronaći na w3schools stranici s jezičnim kodovima.

Alternativna implementacija za veće stranice

Ubacivanje hreflang oznaka direktno u <head> svake stranice radi dobro za manje stranice s ograničenim brojem jezičnih verzija. Za veće stranice, s tisućama URL-ova i više jezika, održavanje ovih oznaka ručno postaje nepraktično i podložno greškama. U tom slučaju Google jednako podržava deklariranje hreflang veza kroz XML sitemap, gdje se sve jezične relacije centraliziraju na jednom mjestu, umjesto da se raspoređuju kroz stotine ili tisuće pojedinačnih stranica. Za dokumente koji se serviraju bez HTML-a, poput PDF-ova, hreflang se može deklarirati i kroz HTTP header.

Ostali HTML tagovi

Svaka stranica ili podstranica treba imati zaseban <html> lang atribut ovisno o jeziku sadržaja, primjer:

<html lang="en">

Ovaj atribut je i danas relevantan jer pomaže čitačima ekrana i preglednicima da ispravno obrade i prikažu sadržaj stranice, neovisno o hreflang oznakama koje se koriste za povezivanje jezičnih verzija između sebe.

Za razliku od <html lang> atributa, <meta http-equiv="Content-Language"> tag koji se ranije preporučivao Google danas eksplicitno ne koristi za određivanje jezika stranice. Google jezik prepoznaje iz stvarnog sadržaja stranice i iz hreflang oznaka, pa ovaj meta tag možete izostaviti, njegovo postavljanje ili nepostavljanje neće utjecati na to kako Google tretira jezik vaše stranice.

Zaključak

Ispravna višejezična SEO struktura danas znači poddirektorij za URL-ove, potpune hreflang klastere sa self-referencing oznakama, x-default fallbackom i recipročnim vezama koje se poklapaju s canonical tagovima, te ispravan HTML lang atribut na svakoj stranici. S obzirom na to da tri četvrtine implementacija na webu sadrži barem jednu grešku, vrijedi redovito provjeravati kroz Google Search Console pokazuje li se prava jezična verzija pravim korisnicima, umjesto da se hreflang postavi jednom i zaboravi.